znam da ljubav neće promijeniti svijet
ali noćas bih ga zapalio jer ne mogu da te zagrlim

jer lako je biti fin među dangubama
i lijep među gubavcima

treba preživjeti sve te noći

a nije da nisam tražio lijeka

čit’o sam Kanta i Spinozu
Selina i Zebalda
knjige, jednostavno, ne pomažu čežnji

pušio sam do jutra
a jutrima čupkao vlat po vlat trave
k’o da vučem recke do sljedećeg susreta

a susreti, koliko god trajali, uvijek traju prekratko
a susreti, koliko god trajali, uvijek imaju objektivne okolnosti

prostor i vrijeme, rekao bi ustajali Kant
kad ljubav govori, razum mora da ćuti, rekao bi izopšteni Spinoza

pa ti sad gledaj kud se magla vija
prati znakove
ne traži tumače
ne slušaj svjetinu dok jednolično stenje o strpljenim i spašenim
uradi jedino što znaš

ako te već svrbe tabani poderi đonove kozjim stazama
zajebi znakove
oni su ionako tu za one koji ne poznaju put

ili se dvoumi, majstore,
ja žurim

tamo negdje preko Drine
jedna mlada žena
čeka da se izgubim u njenim krupnim očima