OPREČNI STAVOVI – tragi – komi – kaza u IV čina

I čin
CUKI: Ćao Čarli!
DUNS SKOTUS: Ćao Bido!
CUKI: Kako ima kod tebe?
SKOTUS: Evo malo razgovaram sam sa sobom.
CUKI: Pa možeš li me upoznati sa svojim mislima?
SKOTUS: Pa, znaš, on je za sobom ostavljao nekakav trag, i svi su za trenutak pomislili: „Jao, kakav muškarac!“, ali on se vjenčao sa Euridikom. Taj Euridik je bio naočiti, visoki, muževni tip muškarca, pa smo pomislili: „Jao, kakav muškarac!“. Od toga se ništa nije, uistinu, ostvarilo, jer su se nji dva otvorili transnacionalnu kompaniju za proučavanje socijalne astronomije, koja se zvala „EURIDI KOM“.
CUKI: Eto vidiš da se sve može kad se hoće. Nego, reci mi da li si vidio druga Staljina unaokolo?
SKOTUS: Bido, Bido, Bidermajere moj, to su ti teške riječi. Možeš li pitanje postaviti na drukčiji način?
CUKI: Pa dobro, kako si mi ti danas?
SKOTUS: Drug Staljin je otišao na službeni put u Niblezemsku, kako ti voliš reći. Njega tamo poprilično poštuju, a? Ja ću ti sada nešto obećati, a i ti ćeš meni, zar ne? ( CUKI KLIMA GLAVOM ) Pa hajmo onda!
UGLAS: Nije mala curica sa tebom
U potragu za vodom i hljebom,
Ne daj bože trominutnog sata
Za Ešarpa, našeg komandanta.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
CUKI: Ti si stvarno nezgodan u situacijama. Reci mi kako uspijevaš da održiš svoj izgled?
SKOTUS: Ah, starost je nekada zaista okrutna: ubode pa ode, i tako redom. Hajde opet!
UGLAS: Kad te vidim bez miševa kutka
U mom srcu ti si zabrinuta,
Ajd okreni, pa zasijaj redom
Da te ne bih poganjao sada.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Kome si to bio pogrešno namijenio? Meni je potpuno svejedno, ako ćeš iskreno, ali ti bi trebao imati drukčiji stav prema svemu tome!
CUKI: Ma ne! Pogrešno si razumeo moju gestikulaciju. Meni je potpuno svejedno, ako ćeš iskreno, ali ti bi trebao imati drukčiji stav prema svemu tome!
SKOTUS: Da li si ti, kojim slučajem, iz IXX vijeka, a ako jeste recite i zašto?
CUKI: Prvi zapis o Dardancima, ili Doredovancima, potiče iz VIII – IX vijeka p.n.e., kada je ispod pneumatskog čekića pronađena naftna bušotina u selu Zapjelja kod Otroba. Zašto? To sada ne bih mogao odgovoriti, ali ako nastavimo ovaj konstruktivni dijalog, ne sumnjam da ćemo otkriti istine o krajnjim uzrocima!
SKOTUS: Odgovor koji si mi ponudio, upravo je suprotan mojim očekivanjima. Ti sigurno ne razumiješ o čemu govori knjiga „Otkrozanja“, iz oblasti individualne geologije. Smjesta se izvini da slina krvci obličje ne dade!
CUKI: Vi ste, Čarli, možda, suviše vremena proveli sa emigrantima iz Londona, pa stoga iznosite samo nonsense, daleko od toga. Pa hajmo opet!
UGLAS: Ako imaš želju
To je tvoja stvar,
Možda nekom drugom
Nedostaje baš.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
ANTUN TUN: Ja sam Antun Tun Marković i Avgust Šoljan, mlado čedo, niodakle nikli porozni komad metala, iz Stranke Nezavisnih Stranački Neopredjeljenih Algometričara iz Neblize.
SKOTUS: Tebi je Artur Raskoljnikov nešto u rodu, ili ne?
ANTUN TUN: Ne, nikako! Ja sam bešikli kajdari opet, pa, ako ne i za tebe!
SKOTUS: Dobro, neka bude po tvome. Otpočimaj!
ANTUN TUN: Šalje me božji izaslanik na zemlji, Njegovo Neoosveštenstvo Jura zvani Stublić. Ako vam ni njegovo ime ništa ne znači, neka sam proklet kao rodna godina!
SKOTUS: Otpočimajte skupa!
ANTUN TUN I CUKI: Proljeće na moje rame slijeće
Nevesinjska puška puče,
Puče pa se naoblači
Svima osim meni
Drugovi su tvoji ako voliš,
Pa se druži s njima,
Pa to ide polako
Svima osim meni
E…………………….
SKOTUS: Stop bando indoevropska! Ako se budete i dalje inatili kao što ste dosad uobličavali! Otpočimaj!
ANTUN TUN I CUKI: Napila se curica,
Ako misliš da si curica,
Napila se obadva,
Ako misliš da si obadva.
SKOTUS: Stop! Vidim da nema svrhe, gospodo moja ratari i vodopredatori. Ispričaju vam podsticaj. Petak je bio, mislim, popodne, ako popodne smisla ima. Našao sam torbicu vašeg nadzornika Kerempuha. Tamo sam vidio vašu prošlost, sadašnjost i budućnost, ako nemate ništa protivno tomu. U šumu su otišli preci vaših predaka i predatora, pa hajmo i mi!
UGLAS: Šuma šumi šumu čuva
Dok se čuvar naobuva
Glava čizmi, čizma glavi,
Porasli smo, nismo mali.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
CUKI: Pravda uvijek pobjeđuje, zar ne Bido?
ANTUN TUN: Ja bih išao po vodu, ako nemate ništa protiv.
SKOTUS: Pa hajde onda!
UGLAS: U vodi, u tebi,
U meni, u tebi,
Pokreni ključem automatskog pilota
Još za svoga života.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
II čin
JURA STUBLIĆ: Ja sam Jura Stublić, glavom i bradom, i mnogim drugim. Ako si tu, javite se brate pobogu! Znate šta? Ako bi padala kiša, i bio kokošarnik i dvorac, a ja se sakrijem u kokošarnik, ali ne iz zahvalnosti dvorcu. Ja neću priznati da sam sit ako sam gladan, i to nije blef, i tako dalje. Mirt, ideja, korijen, staza, gruba, mida, pili, koks, prilika, smuh, špilja, šiprag, ako, te, i, ne, da li bi, kuda, ne mogu.
SKOTUS: Ti si Jevrej, pretpostavljam, ako dopuštate da konstatujem.
STUBLIĆ: Ja sam Oliver Mlakar, brat Čarlsa Dikensa.
SKOTUS I CUKI: Ti si smuđ obični!
STUBLIĆ: Ja sam strvalina, pretpostavljam.
SKOTUS I CUKI: Ti si smuđ obični!
STUBLIĆ: Ma hajdete!
UGLAS: Oko straže, oko straže
I oko garaže,
Mala gužva isponova
Mala je doboga.
SKOTUS: Repetuj!
STUBLIĆ: Bejbe!
CUKI: Dugi!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
STUBLIĆ: U slučaju naoblake, krenućemo isponova. Hladni ciklon koji šteti usjevima, pretpostavljam da vama neće štetiti. Taj Klark Gejbl, koga sam upoznao jedan jako kratki period, ispunio je pukotinu u kojoj.
SKOTUS: Isponova!
CUKI: Melani Grifit, Melani! Kroz nju sam zbilja naučio kako neprestano onaučavati proizvodnju, u uslovima slabih uslova. Čarli, ako budem bio dovoljno bistrouman, hoćeš li me pustiti u Bioskoplje, večeras?
STUBLIĆ: Ako ti budeš dovoljno veseo, mališa?
SKOTUS: Oprega! Oprega! Ruka ti ne presudila, dragi moj. Sjetimo se samo Viljema Šekspira, i njegovih nezaboravnih riječi: „Tvome srcu u okrugu, moja ruka u čaši“. Ako dopustite, napravio bih mali ekspoze. Ovo je, naravno, uslovna rečenica. Hajlander je, kao što nam je svima poznato, bio Kristofer Lamber. Iz Zalužana u Odlužane je krenuo vojni heliopter, kako bi otpremio ono malo hrane što imadosmo. On se izuzetno pokazao.
CUKI: Osjećam li to insinuacije?
SKOTUS: Draperija koja te pokriva nije nimalo doživljajna. Pa hajmo!
UGLAS: Preko trnja i glogove staze
Neopažen unproforac viri,
Njegova me svira ne dotiče,
Ali tebi kao da se čini.
STUBLIĆ: Ja bih se povukao u mir doma bližnjega.
SKOTUS I CUKI: Pa odlazi!
STUBLIĆ: Parlamentarna monarhija!
SKOTUS I CUKI: Pa odlazi!
STUBLIĆ: Pa ostaću, unatoč želji vi.
SKOTUS: Sudiće ti se na pravdi monogamije!
CUKI: Čarli, brak je društvena ustanova!
SKOTUS: Pa stoga, tvoja primjedba gubi na važnosti, tvoja važnost gubi na priredbi. Otpočimaj!
UGLAS: Ustav, pravo mala,
Građani, seljaci,
Ako tebe muči muka
I tvoga unuka.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
STUBLIĆ: On hoda u krugovima!
CUKI: On zdravo laje! On…
SKOTUS: Stop! Isponova!
STUBLIĆ: Miri tijepeka!
CUKI: Okej badi!
SKOTUS: U Černobilu se rodila stonoga ogromne zapremine, nemili gost. Ona vam škaklja podsvijest, marvo neviđena!
CUKI: Stop! Isponova!
SKOTUS: U Vijetnamu se rodila jednonoga ogromne nezapremine, mili negost. Neko drugi vam ne škaklja svijest, viđeni sveci!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
STUBLIĆ: Odlazim! ( ODLAZI )
CUKI: Izgubili smo janje gospodaru, vuka smo izgubili gospodaru, izgubili smo gospodara janje, vuka smo izgubili janje!
SKOTUS: „Slabe vlati zemlja pušta, a ne Mandušića Vuka“, reče Njegoš i obnevidi.
CUKI: Filip Višnjić!
SKOTUS: Avionska nesreća prvi dio, drugi glas!
CUKI: Avionska nesreća, mrtva stjuardesa bez glasa!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Pomislivši to, kućepaziteljka na internetu opazi sjenu, moje rano stasale figure, i ljubavi, porodici kraja nema. Moje misli putuju na Bliski istok, na tvoje rame, na daleki zapad, na partizan.
UGLAS: Ole, ole, ole, ole, ole, ole, ole, ole!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
CUKI: Ja sam gospod bog tvoj. Nemoj imati drugih bogova osim mene, nemoj im se klanjati, niti im služiti!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
CUKI: Ta tvoja potraga nema smisla Bido, oče moj!
SKOTUS: Ja sam Bida!
CUKI: Ti si tijelo, voda, razonoda!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Isponova!
UGLAS: Nek je čaša
Puna flaša
U vidokrug tvome glasu
Otvoreno kolebam se.
CUKI: Lajka! Taj divni mali amebičasti stvor, ta otjelotvorena ljubav, smija.
III čin
SKOTUS: „Pohvala ludosti“, „Bitak i vrijeme“, „Volja za moć“, „Zločin i kazna“… Koje si ti napisao knjige, Bido?
CUKI: Pa… „Ex ponto“, „Budenbrokovi“, „Johan Gete Faust“,…. i tako.
MITAR MRKELA: „Tražim pomilovanje“, „Rat i mir“, „Gospoda Glembajevi“, „Antihrist“, „Sveto pismo“, „Sveto nismo“, „Tristo grama“, „Devetsto sedamsto“….
CUKI: Mićo, fićo!
SKOTUS: Stop! Invazija!
MRKELA: Ja sam Mitar Mirić zvani Kolibri, tvoja zapovijed je moja želja, zar ne?
CUKI: Otpočimaj!
UGLAS: Bez brkova odrastao sam,
Znam to i sam,
Pa drugome jamu tražim
Da se ne odvažim.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
CUKI: Ne dobacivaj!
MRKELA: U stroj!
SKOTUS: Invazija stop! Nikome ni dosjetka ne bi mogla stajati na putu, biti tvoja nevjerica. Ako si stvarno pristao, mi ti nećemo stajati na putu, biti tvoja nevjerica. Inače, iz naše ulice je Pavaroti u Sarajevu uputio apel na adresu odredbe. Neko ga je tužio, i on je odustao od svojih prvobitnih zamisli, i našao utoku u fioci kod Plasida Dominga, zar ne?
MRKELA: Oče Hani!
CUKI: Preljubniče!
SKOTUS: Stop! Primijetite li vi neku agresiju u krugu odbjeglih i prehlađenih lica? Evo ga opet!
CUKI: Fiju!
MRKELA: RA – TA – TATA – TA!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
CUKI: Ti si mi zavidan, izgleda. Openhajmeru!
SKOTUS: Maks Horkhajmer!
CUKI: Artur Šopenhauer!
SKOTUS: Lav Trocki! Stop! Invazija!
UGLAS: Odlazim,
A ako ne odem,
Javiću ti se preko oglasa,
Najdraža.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
MRKELA: Fiju!
CUKI: RA – TA – TATA – TA!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Oni su se izgleda riješili na odmazdu, a vi nikako da to prevaziđete.
MRKELA: Vi sto to pogrešno razumjeli, kardinale Stepinac!
CUKI: Ja sam pop Đujić iz prosvjeda u Kalkuti!
MRKELA: Ja sam Car Trojan! Ja sam Nikola Tesla!
SKOTUS: Uzgred, naši minobacači i nisu baš ispravni, ako bi zadirali u strukturu svakog pojedinačnog elementa iz nadležnosti molekularne kardiotehnologije. Pa hajmo!
CUKI: RA – TA – TATA – TA!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Polo!
MRKELA: Marko!
CUKI: Cijelo!
CUKI: Kraljević Ortoped!
SKOTUS: Stop! Napregnite se, samo tako ćemo im pokazati svu snagu Vlatke Stefanovski, Nestorove kćeri iz Artemidinog hrama. Kristofer Omnibus nas je zadužio krvlju svojom. Ona je bila sestra poznatog ruskog pjesnika Nežnjivovljeva. Rita Nežninski, da, tako se zvala.
MRKELA: Pozdravio vas je Đordano Bruno, alijas Nikola Kopernik, uz svetu saglasnost Galileo Galileja. Njegova majka je bila porijeklom iz Pršehuča kod Pečuja, a otac mu je bio dominikanski fratar iz Izraela. Svaka sličnost sa izmišljenim stvarnostima nije ni izbliza slična, iako su vama sile mraka u glavi stvorile predubjeđenja.
SKOTUS: Ti zasigurno ne znaš nijednog od okruglih vitezova iz Prijepolja kod Temišvara?
CUKI: Ti si mi pomalo i zavidan?
MRKELA: Sjećate li se Sv. Avgustina, da vas pitam?
SKOTUS: Pa hajmo opet!
UGLAS: Svi mi znamo kako zima
Svakojake zube ima,
Meni jedan nedostaje,
Ajde ti mi posudi ga.
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Ha, ha, ha, ha, ha!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
SKOTUS: Bila je to godina 1936. Princ Aleksandar ubiven je u Mađarskoj, na stočnoj pijaci. Najezdu Turaka Osmanlija mogao je spriječiti samo davno mrtvi Banović Strainja, i tako dalje.
CUKI: Nisam mogao da povjerujem rođenim očima i ušima, da su se svakojake anegdote zbilja dogodile, ali iz tvojih usta u božje uši i nos, zar ne?
MRKELA: U ovakvim trenucima, često mi pada na pamet hrabri Aleksandar Ranković, slavni bariton, još slavnijeg poručnika Zmajla.
SKOTUS: Kemal Monteno bi trebao biti zahvalan tvojoj snishodljivosti prema gore i autoritarnosti prema dole. Njegove ruke bile su nekako uske, pa sam ja morao potpisati trajni akt sazrijevanja mladog admirala Nelsona. Kasnije su se javili u kancelariju za ured, da smo bili u pravu – ti bi to trebao znati najbolje.
CUKI: Svi smo mi za tren oka bili fojerbahovci!
MRKELA: A ona kao da nije znala za moje zavjereničke planove protiv njenog oca, bila se zaljubila u jednog Etiopljanina. Divna li su to vremena bila!
CUKI: Nikada nisi smio priznati svoje nastrane aktivnosti u jednoj pjesmi!
SKOTUS: Pa, dobro. Onda ćemo svi pozdraviti Miroslava Ilića, i pružiti mu svoju svesrdnu podršku. Pa hajmo!
UGLAS: Škoro legendo budi naš drug
Pa ti ništa neće biti
Što nećeš otkriti!
UGLAS: Ha, ha, ha, ha, ha!
IV čin
CUKI: Ćao Čarli!
SKOTUS: Ćao Bido!
CUKI: Kako ima kod tebe?
SKOTUS: Evo malo razgovaram sam sa sobom.
CUKI: Pa možeš li me upoznati sa svojim mislima?
SKOTUS: Ne znam kako sam samo mogao povjerovati u to.
STEVAN MOKRANJAC: Ja sam Ivo Andrić iz Travničke hronike, i švapskih memoranduma! Došao sam da sudim živima i mrtvima i mome carstvu neće biti kraja!
CUKI: Otkuda nam dolaziš, i kakve vijesti nam donosiš Nemanjiću?
SKOTUS: Dolazim iz Pariza, gdje se mladi prijestupnici legu. Ponavljajte za mnom na slogove!
UGLAS: Na slogove
Tags: Tvorine mog uma













NO COMMENT
Leave a comment