Štulić – ove jeseni
Evo, s neskrivenim oduševljenjem, prenosim vam reagovanja na objavljivanje Štulićevih djela ove godine… Ima tu i jedan dio uglazbljenih, te se nadam da će Najveći sin naših naroda i narodnosti, Branimir Štulić, iste i objaviti na nekom, što bi se reklo, nosaču zvuka….. Ovaj put vam donosim jednu od njih, a sutre, još tri, nakon što ih prekucam iz Večernjeg lista, koji me čeka u BBrodu…… Uživajte….
Legenda novog talasa Branimir Džoni Štulić, koji već godinama živi i radi u Utrehtu, holandskom gradu u koji je otišao neposredno pre raspad Jugoslavije, dvadeset godina je vredno radio prevode najvećih dela klasične literature. Ove jeseni, u izdanju kuće „Plato”, trebalo bi da se pojavi njegovih četrnaest knjiga.
Iako je bio na vrhuncu karijere kao muzičar, a njegov bend „Azra” popularan od Vardara pa do Triglava, Džoni je rešio da se povuče početkom devedesetih. Poznati rok pesnik na eks-YU scenu vraća se kao pisac, a kako smo saznali od izdavača Baneta Gojkovića, pregovori oko izdanja sabranih dela Branimira Štulića su u završnoj fazi.
- Džoni je uradio ogroman posao. Dvadeset godina je radio sva ova dela. Naučio je starogrčki da bi prevodio „Ilijadu” i „Odiseju”. Po mom mišljenju, to je uradio besprekorno, trudeći se da pronikne u samu srž Homerovih stihova. Dok su se drugi prevodioci trudili da zadrže heksametar u stihu i gubili značajne delove smisla tekstova, Džoni je baš kako mu i dolikuje išao u filozofsku i poetsku dubinu. Mislio je o svemu – od stihova do korica knjiga koje je sam dizajnirao – kaže za „Blic” Bane Gojković, vlasnik izdavačke kuće „Plato”.
Džonijeva sabrana dela činiće njegovi prevodi i prepevi Homerove „Ilijade” i „Odiseje”, Herodotove „Istorije”, Tukididovih „Peloponeskih ratova”, Ksenofontove „Helenštine”. Tu su i Plutarhova dela „Likurg”, „Tezeja”, Pelopida”, „Aleksandrijade” – priče o Aleksandru Velikom, „Argonautike (Ep o Argonautima), trijade Lao Cea: „Knjiga puta i vrline” (Tao te King), potom dela Empedokla, Sun Cuovo „Umeće ratovanja”… Džoni je preveo i sumerske, hetitske, egipatske spevove i tekstove, ep o Gilgamešu, Mahabharatu, Homerske himne, Poreklo Homera i Hesioda i njihovo takmičenje… kao i izvode iz istorijskih knjiga: „O upravljanju carstvom”, „Letopis Popa Dukljanina”… Tu su i tri knjige samog Džonija: „Smijurijada – autobiografija i komentari”, „Azrine pevane pesme” i „Govorili su o Džoniju – Novinski tekstovi 1977-2004”. Ovo obimno delo biće podeljeno u sedam malih i sedam velikih knjiga.
Džonijevi stihovi
Ko poznaje Džonija kao pesnika, moći će da pronađe njegov autentičan rukopis i u malom segmentu prevoda „Tao te Kinga” koji objavljujemo:
„Tko hoda na prstima ne može stajati
Tko korača velikim koracima ne može šetati
Tko se pokazuje nije vidan
Tko misli da je u pravu nije slavan
Tko se kočoperi neće zaslugu steći
Tko se zavarava neće proći
Stanovište je Puta da su to
Splačine ili pak izlučevine
Pošto su tamo Stvari koje ih se gade
Onaj ko Put imade u njima ne stanuje.”
Nepotpun bi bio svaki opis hrvatskoga pjesništva osamdesetih godina koji bi zanemario stihove Johnnya Štulića. Obilježavaju ih izravnost, angažiranost, urotnički potencijal i urbani slang. Oni su temelj senzibilnosti koja je postala metaforičkim susretištem književnosti i rock&rolla, te brisanja opreka visoko-nisko, elitno-trivijalno i sl. Iako su nam mnoge glazbenike rado predstavljali kao pjesnike, jedino su Štulićevi (i Arsenovi) tekstovi ostali autentični i na papiru.
Četiri dosad nepoznate Johnnyeve pjesme nedvojbeno su poslastica za njegove brojne poklonike. Svaka podsjeća na njegove pojedine motivske, tematske, idejne, ritmičke i stilske opsesije. Međusobno se prilično razlikuju, te je umjesno pretpostaviti da su nastale ili u različitim razdobljima ili da su plod naglašeno različitih raspoloženja.
Pjesme Nazdravlje i Tuđe nećemo svoje nemamo obnavljaju onaj britki, sarkastični i buntovni novovalni diskurz. One su socijalno angažirane (starac s karticom i konkubina), one opjevavaju nove primjere bolesti društva u kojemu živimo, prokazuju rugajući se… Primjerice, parafrazirajući zaboravljenu parolu (Tuđe nećemo svoje nemamo), Štulić iznova progovara iz perspektive malog čovjeka koji sve vidi i razumije, čovjeka koji se ne predaje nego prkosi. Svi poznavatelji njegova opusa lako će uočiti tipičnost takvoga govora. Pritom poseže za jezikom ulice i psovkom kao sredstvima pojačanja izraza i ‘dodatnoga uvjeravanja’.
Pjesma Abeceda podsjeća na Štulićev interes za antiku (poznato je da je, među inim, preveo Homerovu Ilijadu). U njoj zatječemo niz asocijacija na antički svijet. Konkretno, riječ je o versificiranoj mitološkoj priči o Feničaninu Kadmu i njegovu unuku Panteju. Kadmo je Grcima donio abecedu, a pod starost sa suprugom Harmonijom napušta Tebu i završava u Iliriji. Njegov unuk Pantej, kralj Tebe suprotstavlja se Dionizovu kultu vina, pijanstva i bakanalija, kultu koji je podržavao i njegov djed. Obnavljajući mitološku priču, Štulić oblikuje tekst koji sugerira da su pojedine situacije arhetipske te da ih je u različitm kontekstima moguće aktualizirati.
Napokon, pjesma Mala blonda u potpunosti proistječe iz Johnnyeve fascinacije usmenim ritmovima i usmenom formulaičnošću. Čitav tekst je na narodnu. Taj lirizirani ljubavni zaziv temelji se na ponavljanjima kanoniziranih slika (gora zelena, ubavo devojče, pitomo sunašce) i stihova (deseterac i osmerac). Stilski ga obilježava slavenska antiteza ritualne trojne strukture: pitanje – igra pogađanja – odgovor (što se sija kraj gore zelene/ da l sunce da l mjesečina// nit je sunce nit me zarezuje/ već dolazi mala blonda).
Iako ne nude ništa epohalno novo, četiri Štulićeve pjesme upotpunjuju taj izniman opus i raspaljuju maštu ljubitelja njegovih stihova, uopće njegova djela i djelovanja.
Tuđe nećemo svoje nemamo
bila jednom zemlja
tanka visoka
usukala se jadna
nikome ne da
tuđe nećemo svoje nemamo
pa šta
počuj ovu priču
mome maleno
iz dubine srca
cvijeće šareno
tuđe nećemo svoje nemamo
pa šta
jer ako samo ispružiš glavu
i da prdneš ne budeš u stanju
pa ako samo poželiš da znaš
oko tebe sve moćne trebe
podočnjaci ko’ krizanteme
voliš sebe poželi da znaš
u drugu ruku budeš li cvao
i s boljim se sveđ nadmetao
pazi da to ne budeš i sam
jer tri su brata u majke Reje
Zeus, Had i Posejdon što zemljom trese
sve podijeljeno na tri razdijele
Category: Štulić
Bilo je nekih proglena, pa sam to poispravlj’o…. aj uzdravlje!