SikeDestroya

KAKO SU REMEK-DJELA ANTIKE SPOJILA ROCK-PJESNIKA BRANIMIRA ŠTULIĆA
I PISCA ALESSANDRA BARICCA NA ISTOM ZADATKU

Johnny odbio SDP zbog Tukidida
…radije i dalje prevodi starogrčke epove. Na prilagodbu epova novome vremenu odlučio se i talijanski pisac Alessandro Baricco
piše Hrvoje PRNJAK

Iako ga je SDP, čiji čelnik Zoran Milanović u svojim intervjuima rado citira ili parafrazira stihove „Azre“, kontaktirao i pred ovu, upravo zahuktalu predizbornu kampanju, Branimir Johnny Štulić opet je, doznajemo iz izvora bliskih ovom rock-pjesniku, rezolutno odbio bilo kakvu mogućnost da za više nego unosnu svotu odsvira nekoliko koncerata pred prepunim tribinama hrvatskih dvorana ili stadiona i tako podsjeti ovdašnju glazbenu javnost „tko je zapravo gazda“.

Druga košarica SDP-u
Ista ga je stranka, svjesna Štulićeve karizme i među generacijama koje ga nikad nisu gledale uživo, vabila na hrvatske pozornice i prije četiri godine, iako su naknadno ti pregovori neuvjerljivo javno demantirani. Radilo se o ponudi čija je ukupna težina prelazila milijun eura, no iako su ga, kako kažu njegovi hrvatski prijatelji, u jednom trenutku zasvrbjeli prsti – Johnny se ipak predomislio i ostao u svom dobrovoljnom nizozemskom egzilu, ostajući vjeran svojoj izjavi „nemam više ni s kim ni protiv koga“, koju je početkom devedesetih dao Nedjeljnoj Dalmaciji.

Noći u Utrechtu Johnny sve ove godine uglavnom troši na – prepjevavanje, odnosno stihovanje postojećih (hrvatskih i engleskih) prijevoda starogrčkih epova i povijesnih spisa. Pa je tako dosad na taj način „preveo“, objašnjavajući to potrebom da se arhaični izraz tako važnih djela približi današnjim čitateljima, Homerovu Ilijadu (objavljenu u izdanju beogradske Komune 1995.), Tukididovu Povijest Peloponeskog rata i Herodotovu Povijest. Na temelju raspoloživih podataka, rapsodirao je i Priču o Makedoncu Aleksandru Velikom, kao i druge poeme ili fragmentarno sačuvana djela, među kojima i Empedoklova Očišćenja. Sve je počelo Ilijadom, odnosno Johnnyjevom spoznajom da se postojeći prijevod „vrlo teško čita“, nakon čega je nabavio engleski prijevod i knjigu „Homer i homersko pitanje“.
Prije nego što se zaletite konstatirati kako je jedna od najvećih zvijezda „novog vala“ na prostoru bivše Jugoslavije jednostavno prolupala, primite na znanje da se u domaćim knjižarama (u izdanju VBZ-a) pojavila Ilijada koju potpisuje vrsni talijanski pisac Alessandro Baricco. Ovaj proslavljeni stilist (autor književnih bisera kao što su Oceano mare ili recimo Novecento), također se odlučio „prevesti“ Ilijadu. Evo i zašto:
- Nedavno sam pomislio kako bi bilo lijepo javno čitati Ilijadu, od početka do kraja. Kada sam našao nekoga tko bi to mogao odraditi (Romaeuropa festival, kojemu su se naknadno priključili TorinoSettembreMusica i Musica per Roma), odmah mi je postalo jasno da je to, ostane li tekst onakav kakav jest, zapravo, neizvedivo: bilo bi potrebno četrdesetak sati i jedna uistinu strpljiva publika. Tako sam došao na ideju da poradim na tekstu kako bih ga prilagodio javnom čitanju… I onda sam napravio niz zahvata – pojašnjava Baricco u prologu svoje Ilijade.
Po njegovim riječima, trebalo je izbaciti brojna ponavljanja, dok je pripovijedanje prebacio u prvo lice: „Cigle su ostale Homerove, ali je zid u svojoj suštini pročišćeniji.“ Dakako, Baricco je tu i tamo ponešto i dodao. Izbacivši bogove, ogolio je Homerov ep na dimenziju ljudske drame. Bariccov tekst javno je čitan u Rimu i Torinu 2004. godine, pred ukupno 10 tisuća ljudi.

Homer u kvizovima i križaljkama
Prevoditelji i teoretičari književnosti će se možda namrštiti na ove oblike očuvanja lektire stare gotovo trideset stoljeća, no neporeciv je doprinos ovakvih pokušaja „otimanju od zaborava“, pogotovo ako znamo da živimo u vremenima u kojima se zabava prečesto pretpostavlja intelektualnom naporu, a lektira se sve češće skida s interneta. Uostalom, Ilijada ima 15.696 stihova, a za to treba i vremena… Pa tako nije nikakvo čudo da se opće znanje o Homeru danas svodi tek na asocijaciju uz autorstvo Ilijade i Odiseje, o čemu se tek tu i tamo progovori u TV kvizovima ili novinskim križaljkama. U Big Brother kući, na primjer, baš nikako.
No, zato su tu Štulić i Baricco.

Ilijada po Homeru

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuću jada
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same učinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Otkad se bjehu onomad razdvojili poslije svađe
Atrejev sin, junacima kralj, i divni Ahilej
(prijevod: Tomo Maretić, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1987.)

Ilijada po Štuliću

Bijes je tvoja pjesma
Ahijelev inat besmrtan i strašan
Loše uspomene Ahajcima nanese
Krasnim junacima podzemlje ogadi
A smrt i pustoš darivajući skupa
Ne da se goste ptice i psine, eh, već da božja volja bude ispunjena
(Božanska Ilijada via Homer, Komuna, Zagreb, 1995.)

Ilijada po Bariccu

Sve je počelo jednog dana obilježenog nasiljem. Već su devet godina Ahejci opsjedali Troju: često su im trebale namirnice, životinje ili žene, i tada bi prekidali opsadu i odlazili po ono što im je trebalo, pljačkajući susjedne gradove. Toga dana, došao je red na Tebu, moj grad. Uzeli su sve i odnijeli na svoje lađe. Među ženama koje su oteli, bila sam i ja.
(Ilijada, VBZ, Zagreb, 2007.)

Related posts

• Štulić – ove jeseni (1)
• Azra, nikad više (0)
• Štulićeve nove pjesme (0)
• Branimir Štulić – Bio sam poligon za prljave strasti (5)