Duško Trifunović

Rođen je u Sijekovcu kod Bosanskog Broda 13. septembra 1933. godine. Startovao je 1958. godine zbirkom pjesama „Zlatni kuršum“ za koju dvije godine kasnije dobija Brankovu nagradu. Već od te prve zbirke kritika je uočila samosvjesnost i neposrednost Trifunovićeve poezije, koja je u svakom trenutku svog daljeg razvoja vrlo lako i spontano znala da uspostavi živu vezu sa svojim savremenicima. Naredne knjige Duška Trifunovića izlazile su ovim redom: „Babova rđava baština“ – 1960. „Jetke pripovijetke“ – 1962. i „Tumač tiranije“ 1966. Jedan izbor njegovih pjesama pod naslovom „Bukvalno tako“ objavljen je 1968. godine kao i knjiga pjesama pod nazivom „Poezija“ – 1971. godine, iz koje i uzimamo ove podatke o Dušku Trifunoviću.

Pjesme Duška Trifunovića prevedene su na francuski, engleski, poljski, talijanski, njemački, rumunski, mađarski, albanski, češki i slovački jezik.

Osim Brankove, Duško Trifunović je dobitnik i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 1967. godinu, te nagrade „20. april“ grada Bosanskog Broda za 1970. godinu.

POPLAVA

Pukla ravnica a pukla brana pa nema o što

da u dari val….

Voda ko horda – horda ko horda…

Mrsi se gusti ivik crni se pusti šljivik

uz vodu uzvodno vrbe se vuku

gole i bele kao da slaze topole gaze

dignutih ruku

za njima jablan jedan žuri

svijen u struku…

Već grca grmlje već škripi hrast

još majka bira smer još plačem ja

još susjed psuje psuje još sunce na nas zja…

Plivaju vidre plivaju daske plivaju krave

leti vika kruži ptica pliva plast

na njemu roda za njima krov sa krova zov….

i viče ko čovek i klikče ko ždral…

A nema o što da udari val….

Nebo voda – voda horda…

Pukla ravnica a pukla brana pa nema o što

da udari val.

BRAVARIJA I MARIJA

Posle rada

posle crne bravarije

pozivam te kod Marije:

došla nova pevačica

u naš vrt

u duhovnu našu baštu

u fabrički prehrambeni restoran.

Velika je kako čujem

ko Rusija

a prosta ko Posavina

i ko druge proste zemlje

a žensko je

kako čujem

sva je žensko

a sva naša.

Hajde sa mnom

da dišemo blizu nje.

Muzika je moćno sredstvo

za jedinstvo nepismenih.

Pon esi svu municiju

kako čujem

odlično zna

kako se pali barut

i kako se gasi žeđ.

Nije važno kako peva

već kako joj srce kuca

i kako joj lice sija

kad mi svoju zapevamo

njoj u čast.

ČIST ZRAK

Moj brat svaki dan ustaje u pet do pet

i odlazi na posao

uz put kašlje

uz put puši

uz put diše čisti zrak

Moj brat svaki dan napravi lokomotivu

on je teška industrija

on je taj fundament

a uz put diše čisti zrak

Idite svi

na put

na more

idite svi u avanturu

moj brat radi danas

gradi za vas

novu seriju

novu turu

on je teška industrija

on je taj fundament

a uz put diše čisti zrak

Moj brat se vraća s posla

svakog dana oko tri

Ide teška industrija

na biciklu

nosi hleb

i veliko srce svoje

sklonite se

njemu treba čisti zrak.

SASVIM PLAVA

Što ja ne bih pokušao da te prevarim

da ti kažem ubedljivo:

Ta su brda što se vide kroz tvoj prozor

sasvim plava

Ti da odmah poveruješ

a da stalno gledaš mene

kako strog a uznesen

kroz tvoj prozor gledam brda

sasvim plava.

A tek posle proveriš

pa da vidiš

kako brda kroz tvoj prozor

baš i nisu

sasvim plava

čak i nisu neka brda

pa da onda gledaš sebe

da se čudiš

da se pitaš

šta ti bi da poveruješ.

U SE NA SE I UZA SE

Da bude dosta hrane i rakije
i da ne poplavi Sava.
Da bude dosta vrba i topola
što brzo rastu
i što brzo trunu
da sve u mome kraju
potkradom
liči na me.
Da dođe neka vlast
pa da zasadi raznog voća
da bude jeftinoća

da bude dosta hrane i rakije
i da ne poplavi Sava.

Da država lepo prokopa kanale
i da me u vojsku zovne
da malo vidim sveta.

A kad se vratim
da bude dosta hrane i rakije
da sve poplavi
a da ne poplavi Sava.

I da kukuruz
bože mi oprosti
naraste ovoliki.

Da što povaljam
a što pokosim
makar pedeset generacija trava
pa da umrem.

Da umrem u snu
omrknem a ne osvanem.

Da umrem dok sanjam:
ko ja sanjam
kako me nekakva žena nepoznata
zove da umrem
i da joj uz put
pokažem put
kroz vrbak
do glavne ceste.

I posle da bude hrane i rakije
ali da umrem na glavnoj cesti
i da mi zemlja
na pravdi boga izbaci kosti

pa da se o meni priča.